Antički Grci more su nazivali pontos. Riječ pontos u romanskim jezicima označava most (ponte), a u slavenskim jezicima put. More je uistinu i put i most svim pomorcima, ali i ljudima koji žive na obali mora. More ne poznaje etničke granice. More je pokretni medij koji povezuje daleke obale, luke, ljude, jezike i kulture. U drevna doba, kad je komunikacija kopnom bila spora i nesigurna, more je pružalo znatno brže i učestalije oblike komunikacije. More okuplja male etničke zajednice i sjedinjuje ih u veća kulturološka društva koja ljudima pružaju osjećaj pripadnosti trans-etničkom identitetu. Opisujući luke Jadranskog mora prezentira se upravo ta trans-etnička jadranska kultura. Jadranska obala i njezini stanovnici oduvijek su dijelili isti temperament, životni stil, običaje, pomorska iskustva, jezik i izraze. Sve je to prožimalo svakodnevni život ljudi, a posebno život pomoraca, njihovih obitelji i njihovih bližnjih. Rute i karte koje su stvorili stanovnici jadranske obale međusobno su povezale luke, a odnosi među lukama pomogli su u razvoju ekonomije. Sjeverozapadni dio Jadranskog mora je poput potkove okružen lukama. Na zapadu i sjeveru to su Ancona, Ravena, Venecija i Trst, a na istoku, od Kvarnera do juga Hrvatske to su Rijeka, Zadar, Split i Dubrovnik.

Ancona je početna stanica ove zamišljene potkove koja okuplja gradove na Jadranu. Ancona je velika i značajna jadranska luka i jedna je od najznačajnijih trans-jadranskih luka ne samo danas već i u prošlost. Ovdje su se sastajala dva svijeta – Slavenski i Romanski svijet. Specifični kontejnerski krajobraz luke u Anconi, s kontejnerima prekrivnim morskom soli i prašinom iz unutrašnjosti, simbol je ekonomije i gospodarstva ovoga grada. Ravena je zavučena duboko u kopno, a s morem je povezana kanalom Candiano. Iako je grad udaljen od mora, povijesni restorani u lukama Corsini i Marina di Ravenna svjedoče o snažnim povijesnim odnosima između grada i mora. Venecija, nekadašnji neslužbeni glavni grad Jadrana, izgrađena je na močvarnom terenu kako bi se zaštitila od napada s mora. Čitav Jadran smatrali su svojim zaljevom, pa se na mnogim starim kartama Jadransko more naziva Venecijanski zaljev. Zahvaljujući svojoj luci, s brojnim skladištima, industrijskim postrojenjima i Arsenalom, Venecija je izrasla u jednu od najvažnijih i najpoznatijih svjetskih luka, naročito u Srednjem vijeku.

Trst je najsjeverniji grad na Jadranu. Luka mu je zavučena duboko u europsko kopno. Sve do kraja Drugog svjetskog rata Trst je bio u sastavu Austro-Ugarske monarhije. Kroz čitavu povijest, Trst je bio posljednja stanica Puta svile, jedne od najvažnijih trgovačkih ruta u povijesti. Geomorfološke karakteristike, željeznička infrastruktura te izvrsna povezanost grada sa susjednim državama čine luku grada Trsta izvrsnom destinacijom za povezivanje Sredozemlja sa Srednjom i Istočnom Europom. Rijeka, prva u nizu hrvatskih luka, danas je najveća luka u Hrvatskoj. Smještena je na rubu Kvarnerskog zaljeva. Poput Trsta, nalazi se blizu mnogih srednjoeuropskih gradova kojima pruža svojevrstan izlaz na more. U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci mnoge se priče o odnosima, rutama i kartama mogu doživjeti iz prve ruke. Gospodarstvo Rijeke počiva uglavnom na ribolovu, kontejnerskom terminalu i brodogradilištu. Zadar je bio glavni grad Dalmacije sve do kraja Prvog svjetskog rata. U Zadru se nalazi mnoštvo vrijednih sakralnih spomenika, poput poznate crkve Svetog Donata, simbola Zadra, i crkve Svetog Šimuna u kojoj se nalazi pozlaćena srebrna škrinja u kojoj počiva tijelo svetog Šimuna. O povijesnoj važnosti grada svjedoči mnoštvo starih karata na kojima je na sjevernoj strani grada ucrtana luka kroz koju je grad održavao žive veze s cijelim Jadranom, čak i pomoću hidroaviona prije 100 godina.

Split je najveći grad na istočnoj obali Jadrana. Poznat je i kao grad rimskog cara Dioklecijana u čije je vrijeme, u trećem stoljeću, bio centar Svijeta iz kojeg je car Dioklecijan vladao Rimskim Carstvom. Split je kulturno i prometno središte srednje Dalmacije koja uključuje otoke Brač, Šoltu, Hvar i Vis s kojima grad održava izvrsne odnose. Sa splitskog područja dolaze nam priče o netipičnom ribarskom brodu gajeti Falkuši kao i priče o najstarijoj jadranskoj prometnoj ruti – Diomedovoj ruti koja je povezivala poluotok Gargano u Italiji i Diomedov rt (Punta Planka) na istočnoj obali Jadrana. Najstarija regata ribarskih brodova koja se odvijala od Komiže do Palagruže prolazi upravo tom rutom. Dubrovnik, posljednji u nizu jadranskih luka predstavljenih u okviru projekta REMEMBER, je poput Venecije nekad bio Republika – Dubrovačka Republika. Svoju je slobodu i prestiž Republika postigla trgovinom i razmjenom dobara putem mreže kopnenih i pomorskih ruta, a pogotovo proizvodnjom i trgovinom soli, koja je bila kamen temeljac dubrovačke ekonomije. Rute i karte redovito su se obnavljale i održavale kako bi se održala sigurnost u povezivanju unutrašnjosti i grada, a sve kako bi ekonomija i gospodarstvo prosperirali.