Dubrovnik je najvažnija povijesna luka istočnog Jadrana

Zahvaljujući strateškom položaju i povezanosti s Balkanskim zaleđem, razvio se kao snažno trgovačko i pomorsko središte. Osnovan je nakon pada antičkog Epidaura, kada su izbjeglice osnovale novo naselje. Grad je rastao na teško pristupačnom prostoru, zaštićenom brdom Srđem i otočićem Lokrumom.  

Već u 10. stoljeću Dubrovnik je bio opasan zidinama, a u 15. stoljeću izgrađen je lukobran Kaše za zaštitu brodova. U 12. stoljeću postaje trgovački posrednik između Mediterana i balkanske unutrašnjosti. Iako pod vlašću Bizanta, a potom i Mletačke Republike (1205.–1358.), zadržava visoku razinu autonomije. 

Zadarskim mirom 1358. dolazi pod ugarsko-hrvatsku vlast, zadržavajući status komune, a od 15. stoljeća koristi se naziv Dubrovačka Republika. U 14. stoljeću jačaju pomorske veze s južnom Italijom, Sirijom, Egiptom i Španjolskom. Dubrovnik 1430. dobiva od Osmanlija pravo slobodne trgovine, a od 1459. plaća danak za zaštitu. 

U 14. i 15. stoljeću razvija se intenzivna trgovina s Italijom, Levantom i sjevernom Afrikom, a uspostavljeni su i odnosi s Osmanskim Carstvom. Dubrovnik je imao ekskluzivna trgovačka prava, posebno za sol iz Stona. 

Dubrovačka flota 16. stoljeća broji do 200 velikih brodova koji plove sve do Atlantika. Iako bez ratne mornarice, trgovački brodovi bili su naoružani za obranu od gusara. Nakon razornog potresa 1667., grad se oporavlja i nastavlja pomorsku djelatnost. Grad je njegovao politiku neutralnosti i diplomatskih odnosa, posebno s Turskom. 

Istaknuti pomorci poput Miha Pracata, obitelji Ohmučević, Sagroević i Skočibuha ostavili su dubok trag u povijesti grada. Brodogradnja se razvijala u gradskoj luci i Gružu, uz pomoć majstora s Korčule. Dubrovnik je stoljećima čuvao svoju neovisnost, neutralnost i trgovački duh, postavši simbol pomorske tradicije i kulturnog identiteta Jadrana. 

Dobrodošli u Dubrovnik – grad slavne pomorske i trgovačke prošlosti.