Kulturna baština je nit koja povezuje luke Ancone, Ravene, Venecije, Trsta, Rijeke, Zadra, Splita i Dubrovnika. Unatoč činjenici da sve ove luke imaju vlastitu kompleksnu i na mnogo načina jedinstvenu povijest, kulturna baština nam priča neku drugu priču, priču o lukama koje su tokom povijesti bile suočene sa sličnim izazovima i problemima, te su ih zajedno svladale.

Gradski spomenici su opipljivi podsjetnik na bogatu i turbulentnu povijest jadranskih luka. Rimsko Carsvo prva je civilizacija koja je zavladala čitavim Jadranskim morem i obalom. Iako su mnogi gradovi postojali i prije rimskog doba, procvali su tek za vrijeme Rimskog Carstva. Rimski car Trajan upravo je iz luke u Anconi krenuo u vojne pohode u Daciji. U čast caru Trajanu gradski senat podigao je monumentalni Trajanov slavoluk. Slavoluk je ostao živi podsjetnik važnosti Jadranskog mora u Rimskom Carstvu. U Srednjem vijeku, nakon pada Rimskog Carstva, obalom Jadranskog mora vladale su brojne države, carstva i kraljevstva, ali neki su gradovi, poput Venecije i Dubrovnika, ipak uspijeli zadržati samostalnost. Kako bi sačuvali svoju slobodu razvili su snažnu ekonomiju i obrambene sustave. Dubrovnik je razvio impresivan fortifikacijski sustav kako bi branio svoju luku. Današnje zidine nastale su u 13. stoljeću, a od tada se nadograđuju do 1660. godine. Zidine su dugačke blizu dva kilometra, a čine ih gradski bedem u sklopu kojega je više fortifikacijskih građevina. Tokom novije povijesti, naročito nakon Industrijske revolucije, Jadranke luke imale su zančajan utjecaj na razvoj gradova. Stara luka u Trstu sa svojim brojnim skladištima, ostatcima hidroelektrane i lučke dizalice Ursus, izvrstan je primjer europske lučke arhitekture 19. stoljeća. Monumentalni industrijski dimnjaci u Raveni, ovjekovječeni u završnoj sceni filma Crvena pustinja (Red Desert, Michelangelo Antonini, 1964), postali su simbol industrijske prošlosti Ravene.

Svaku od osam luka karakteriziraju specifični krajobrazi. Stari spomenici koegzistiraju s novim građevinama i stvaraju jedinstvene urbane krajobraze; lukobrani čuvaju luke; povijesne zgrade danas su sjedišta Lučkih uprava; fortifikacijske zidine, koje su danas dio gradske arhitekture, nekad su branile luke, dok svjetionici i dalje pružaju sigurnost i lukama i brodovima. Lučke uprave Rijeke, Trsta i Venecije nalaze se u zgradama iz 19. stoljeća. Lloydov toranj u Trstu bio je dio Arsenala Austrijskog Lloyda i izgrađen je u neogotičkom stilu i to kamenom iz kameonoloma kraj Pule. Upravo se tu danas nalazi Lučka uprava grada Trsta.

Sa zadarskih gradskih zidina, koje su davnih dana štitile luku, danas se pruža izrstan pogled na čitavu staru luku. Sličan vidikovac nalazi se i u Venciji, gdje se s tornja izgrađenog 1917. godine pruža pogled na najstariju talijansku industrijsku luku. Svjetionik na otoku Palaguži jedan je od najstarijih svjetionika u Dalmaciji. Nalazi se nasred Jadranskog mora, na pola puta između talijanske i hrvatske obale, te gotovo 150 godina svojim svjetlom štiti brodove na otvorenom moru, dok željezni svjetionik Malaka u Rijeci pomaže brodovima u navigaciji kroz luku. Lukobrani Benigno Zaccagnini i Luciano Cavalcoli u Raveni izgrađeni su uz samu obalu kako bi pomogli u pomorskom prometu te zaštitili kanal i luku od valova.

Jadran je dom mnogim velikim umovima koji su znali kako je znanje moć koju vam nitko ne može oduzeti. Brojni svjetski poznati izumi iz područja pomorstva i brodogradnje nastali su upravo na obalama Jadranskog mora. Godine 1866. u Rijeci je izumljen prvi torpedo, izum je to koji je donio ogroman svjetski ugled Rijeci i Jadranu. Još jedan sjajan izum patentiran je u Rijeci. Riječ je o žiroskopu, prvom ravnjaču smjera za vođenje torpeda. Mnogo godina prije izuma torpeda, tradicijski drveni trgovački brodovi iz Dubrovnika, poput Dubrovačke karake, bili su opremljeni topovima kako bi branili vrijedan teret od gusarskih napada. Neki od brodova, poput Falkuše iz šireg Splitskog područja, postali su ikone prošlosti. Posljednja Falkuša Cicibela potonula je 1986. godine, ali nije zauvijek nestala. Brod je spašen i danas je izložen u Ribarskom muzeju.

Stanovnici jadranske obale oduvijek su smatrali kako je more dio njihove kulture. U moru su vidjeli i ljepotu i opasnosti koje ono donosi. More im je pružalo hranu, sol i zaštitu, te su se ljudi odužili moru prikazujući ga i slaveći ga u brojnim umjetničkim djelima, u književnosti, pjesništvu, kazalištu, slikarstvu, glazbi, ali i u jedinstvenim brodovima. Brodogradnja je na Jadranu postojala još i prije Rimljana. Ljudi naših krajeva preuzimali su brodove iz vlastitog kulturološkog okruženja, te ih u određenoj mjeri izmjenjivali, u skladu s namjenom broda, ali i meteorološkim i hidrografskim čimbenicima istočnoga Jadrana. Serillia, tradicijski drveni brod iz drugog stoljeća prije Krista, pronađen jeu blizini Zadra i jedan je od najstarijih poznatih brodova na Jadranu. Mnogo kasnije, za vrijeme svoj boravka u Veneciji 1321. godine, Dante je bio fasciniran Arsenalom, domom industrije i brodogradnje gdje su nastali neki od najkvalitetnijih brodova tog doba. Moderna brodogradnja vidljiva je u Anconi gdje velika bijelo-crvena dizalica dočekuje putnike koji pristižu u luku.