LAZARETI

Lazareti u istočnom predgrađu Ploče najznačajniji su i najveći građevinski kompleks koji je Dubrovačka Republika sagradila u prvoj polovini 17. stoljeća za karantenu trgovaca i putnika koji su dolazili iz krajeva u kojima je harala epidemija. Smješteni su uz morsku obalu, u neposrednoj blizini gradskih zidina i luke, na raskrižju kopnenoga i pomorskog trgovačkog puta. Obala ispred Lazareta i pripadajući akvatorij sastavni su dio luke i pripadaju njezinu vanjskom dijelu, a izgradnjom ove građevine luka se proširuje te se dobivaju novi kapaciteti koji služe najviše za tranzit robe. Pretpostavlja se da su brodovi, kada su vremenske prilike bile pogodne, na sidru ili u četverovezu (dva konopa na kopno i dva sidra prema pučini) ukrcavali i iskrcavali teret, a roba se potom mogla prenositi ili prebacivanjem na manje barke do obale ili sistemom žičare do otvora u zidu dvorišta Lazareta.

Dubrovnik je prvi grad u srednjovjekovnoj Europi koji je već 1377. godine uveo karantensku službu za izolaciju putnika i robe koji su stizali iz sumnjivih zaraženih zemalja, s ciljem sprječavanja širenja zaraznih bolesti. Karantena se u početku provodila na obližnjim otocima Mrkanu, Supetru i Bobari, tijekom 15. stoljeća na Dančama, u zapadnom predgrađu Dubrovnika, a 1534. godine dubrovačke su vlasti donijele odluku o izgradnji lazareta i na otočiću Lokrumu. Gradnja nije dovršena, najvjerojatnije iz strateških razloga, jer je prijetila opasnost da bi Mlečani mogli iskoristiti lazaret kao svoje uporište i tako ugroziti sigurnost luke i grada. Zbog povećane tranzitne trgovine preko dubrovačke luke Senat je 1590. godine donio odluku o izgradnji velikog lazareta na Pločama. Radovi su trajali od 1627. do 1647. godine. Dubrovački Lazareti sastoje se od deset lađa i pet dvorišta, a unutar kompleksa su i dvije stražarnice.

Osim što su služili kao skladište za trgovačku robu, imali su i prostorije za stanovanje te dulji boravak trgovaca i putnika za vrijeme trajanja karantene. Godine 1724. Senat ih je proglasio sastavnim dijelom gradskih utvrda. Bili su najveći tranzitni emporij na istočnojadranskoj obali.

U drugoj polovini 19. stoljeća zbog novih zdravstvenih i gospodarskih okolnosti gube izvornu namjenu stacionara za ljude i robu te postaju lučki skladišni prostor.
Dubrovački Lazareti su jedina gotovo integralno sačuvana karantenska građevina na europskom dijelu Sredozemlja do današnjih dana i jedan su od najvrjednijih spomenika graditeljstva i zdravstvene kulture na svijetu.