LUKOBRAN PORPORELA

Najznačajnija intervencija u povijesnoj gradskoj luci u drugoj polovini 19. stoljeća je izgradnja lukobrana Porporela ispred Tvrđave sv. Ivana, čijom je gradnjom zaključen projekt uređenja gradske luke. Iako prirodnu obranu akvatorija gradske luke obavlja otok Lokrum, koji znatno umanjuje snagu i jakost udara valova, tek se izgradnjom valobrana 1873. godine za vrijeme austrijske uprave stanje poboljšalo. Autori projekta su građevni inženjeri Marco Nonveiller i Marin Boriani, zaposlenici dubrovačkog građevnog ureda, ali projekt nije sačuvan.

Lukobran je dug 65 m, širok 10 m i visok 3,40 m. Istovremeno s lukobranom izgrađena je i obala uz Tvrđavu sv. Ivana koja se spojila s ranije izgrađenom obalom uz gradski zid s kraja 15. stoljeća u južnom dijelu luke. Na njemu je postavljen i mali svjetionik. Naziv je dobio prema talijanskoj riječi za lukobran porporèla.

Na tom prostoru i prije izgradnje lukobrana za zaštitu luke nabacivalo se krupno kamenje. Godine 1347. donesena je odluka da se prirodni rt kod kule na Mulu produži i naspe kamenom. Tada je za obranu od velikih valova napravljen nasip od velikog kamenja od podnožja Kule od Mula prema sjeveroistoku, dug oko 50 metara.

Arhivski zapisi donose još nekoliko odluka o zaštiti ovoga dijela luke u kojima se naređuje brodovima da tijekom uplovljavanja tu izbace veliko kamenje. Međutim, kamenje se na tom prostoru nabacivalo do današnjih dana. Prvi prijedlog da se na tom prostoru izgradi zidani lukobran iznio je inženjer Mihajlo Hranjac 1617. godine.

Novi lukobran osigurao je nastavak trgovačkog prometa luke i stvorio sigurniju gradsku luku.