Halubajski zvončari – čuvari tradicije pod zaštitom UNESCO-a

Halubajski zvončari jedan su od najprepoznatljivijih i najsnažnijih simbola nematerijalne baštine Primorsko-goranske županije. Njihov pokladni ophod, koji se iz godine u godinu održava na isti način i u isto vrijeme, povezuje prošlost i sadašnjost, ljude i običaje, selo i zajednicu. Ophod se odvija posljednje nedjelje, ponedjeljka i utorka prije Pepelnice, a prolazi kroz sela Halubja i Kastavštine, prateći istu rutu već generacijama.

Ovaj običaj dio je mnogo šireg fenomena – zvončarskih skupina s područja Kastavštine koje su 2009. godine upisane na UNESCO-v Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Zvončarska tradicija duboko je povezana s drevnim ritualima. Njihova je zadaća simbolična – tjeranje zime, prizivanje proljeća i novog života. Zvonjava, hod i pokret, sve je u službi buđenja prirode i osiguravanja plodnosti. No, ova tradicija nije samo folklorni spektakl – ona ima snažnu društvenu funkciju. Ophod okuplja zajednicu, čuva identitet i prenosi osjećaj pripadnosti s koljena na koljeno.

Danas njihova zvonjava odjekuje i izvan lokalnih granica – predstavljaju regiju u Hrvatskoj i inozemstvu te privlače sve veći broj posjetitelja. Općina Viškovo i pripadajuća joj turistička zajednica dodatno su valorizirale ovu živu tradiciju multimedijalnim pristupom kroz Halubajsku kuću zvončara, edukativnim sadržajima i uređenjem ophodnih ruta koje sada služe i kao biciklističke i pješačke staze. One povezuju kulturne, povijesne i gastronomske točke, nudeći autentičan doživljaj prostora i vremena.

Halubajski ophod nije samo zvuk zvona i ritam koraka. To je susret sa starim običajima, ali i prigoda za uživanje u lokalnoj kuhinji – tradicionalnim pusnim jelima, slasticama poput fritula i presnaca te gostoprimstvu domaćina. Restorani i konobe uz rutu, poput Mladenke i Kume, nude izvorna jela pripremljena po starinskim receptima.

Ako želite doživjeti baštinu koja se ne izlaže u vitrini, nego živi kroz ljude, korake i zvuk, Halubajski zvončari najbolji su primjer. Njihov ophod nije samo tradicija – to je iskustvo koje nadilazi vrijeme.