Zvončari u PGŽ

Na području Primorsko-goranske županije postoji raznolik i bogat svijet zvončarskih skupina koje, svaka na svoj način, njeguju tradiciju pokladnih ophoda. Iako su Halubajski zvončari najpoznatiji, postoji još niz skupina koje jednakim žarom i predanošću čuvaju ovu jedinstvenu baštinu.

Grobnički dondolaši, sa svojim specifičnim pokrivalima za glavu i ogrtačima od ovčje kože, ophode područje Grobnika. Njihova zvonjava odjekuje i nosi poruku obnove i plodnosti. Njima se u tradiciji pridružuju Zametski zvončari, čija ruta prolazi urbanijim dijelovima Rijeke, ali duh običaja ostaje netaknut – i jedni i drugi rade kolo, a mještani ih dočekuju i pripremaju delicije.

Zvončari iz Rukavca, Zvoneće, Mučića, Muna i Brguda dio su šire zvončarske regije Kastavštine. Svaka skupina ima svoja pravila i detalje – od vrste zvona, načina ophoda, do ukrasa na glavama. Neki, poput Muna i Brguda, ophode šumske i brdske predjele, često u gotovo mističnom okruženju magle i snijega.

Posebno se ističu Žejanski zvončari s Ćićarije. Oni su prepoznatljivi po velikim šeširima ukrašenima papirnatim trakama živih boja i maskama koje prekrivaju cijelo lice. Ophod Žejanskih zvončara simbolizira borbu dobra protiv zla, a svaki pokret, krik i zvuk nosi značenje.

Ne treba zaboraviti ni Kukuljanske i Korenske zvončare, kao i skupine iz Brega, Frlanije i Vlahovog Brega – svaka s lokalnim posebnostima i pričama koje ih prate. U tom mnoštvu ističu se i Marčejski stari, zvončari koji čuvaju najstarije oblike ophoda i posebne maske koje se prenose s generacije na generaciju.

Zvončari nisu samo čuvari običaja – oni su spona između prošlosti i sadašnjosti. Njihovo djelovanje okuplja zajednice, potiče mlađe naraštaje na sudjelovanje i jača lokalni identitet. Šumski putevi i ulice kojima prolaze postaju pozornice.

Danas mnoge od tih skupina sudjeluju na smotrama, poput one u Marčeljima gdje se okupljaju mići zvončari – dječje skupine koje ponosno nastavljaju tradiciju. Takvi događaji nisu samo kulturne priredbe, već emocionalni susreti zajednice s vlastitim korijenima.

Zvona koja odjekuju Kastavštinom, Ćićarijom i riječkim zaleđem nisu samo zvukovi prošlosti. Ona su otkucaji identiteta – jasni, glasni i neizbrisivi.