DVORAC “MIRAMARE”

Dvorac Miramare i njegov park sagrađeni su zahvaljujući Maksimilijanu Habsburškog koji je oko 1855. godine odlučio sagradi na periferiji Trsta, rezidenciju prikladnu njegovom rangu, sa pogledom na more i okružena prostranim vrtom. Kamen temeljac dvorca položen je 1. ožujka 1856. godine.
Na Badnjak 1860. godine, Maximilian i njegova supruga, Charlotte od Belgije, nastanjuju se u prizemlju dvorca, u to doba, radovi nisu kompletno dovršeni, eksterijer je gotov, dok interijer je djelomično dovršen. Austrijski Inženjer Carl Junker, projektirao je dvorac u eklektičkom stilu slijedeći tadašnju arhitektonsku modu. Modeli iz gotičkog, srednjovjekovnog i renesansnog razdoblja, spajaju se u iznenađujuću fuziju, pronalazeći razne primjere u rezidencijama koje su plemići gradili u to vrijeme u alpskim krajolicima na obalama jezera i rijeka.
U dvorcu Miramare Massimiliano provodi savršenu sintezu između prirode, umjetnosti, mediteranskih mirisa i strogih europskih oblika, rekreirajući apsolutno jedinstven scenarij zahvaljujući prisutnosti mora, koje diktira plavu boju tapiserija u prizemlju dvorca, i inspirira nazive i namještaj različitih prostorija.
Interijeri nose potpise obrtnika Franza i Juliusa Hofmanna. Prizemlje, namijenjeno privatnim apartmanima Massimiliana i Carlotte, ima intiman i obiteljski karakter, a prvi kat je reprezentativan, rezerviran za goste, s ciljem da zavidi raskošnim ukrasima, grbovima i crvenim tapiserijama s carskim simbolima.

Povjesni muzej, povjest i misija

Muzej Miramare ima živahni karakter, uključivog i otvorenog tipa koji je u kontinuiranoj transformaciji i rastu. Autoritativan svjedok povijesnih i dinastičkih događaja koji su duboko obilježili Europu, Italiju i grad Trst od sredine 19. stoljeća do dugog poslijeratnog razdoblja nakon Drugoga svjetskog rata. Ima svoju snagu i šarm nad posjetiteljima zahvaljujuči svojim očaravajućim panoramskim položajem, bogatstvu mirisa i boja, s posebnostima kontinentalnog, mediteranskog i egzotičnog tipa, sve to upakirano u blistavoj arhitekturi.
Ovi elementi, s romantičnim osobinama i tragičnom pričom svog utemeljitelja, spajaju se u iznenađujuću sinergiju umjetnosti i prirode.
Muzej je mnogo više od vrijednog spremnika ostavštine Massimiliana i Carlotte, čiju povijest treba promatrati kao polazišnu točku (a ne točku dolaska) muzeja, iz koje se razvija novi način pripovijedanja novi narativ, rigorozno i ujedno inovativno posredovanje u jeziku i pristupu javnosti.

Otkrijte više uz virtualni obilazak.