VELIKI ARSENAL

Veliki arsenal u središtu gradske luke izgrađen je krajem 12. ili početkom 13. stoljeća i spominje se u Statutu grada Dubrovnika iz 1272. godine. Smješten na najosjetljivijoj točki grada, imao je iznimno obrambeno značenje te je bio posebno utvrđen kulama – Kulom ribarnice sa sjeverne strane, Kaznenom kulom s južne strane te Kneževom kulom s jugozapada. Imao je četiri odijeljena prostora u koji su se mogle smjestiti ratne galije. Odjeljci u smjeru zapad-istok bili su razdvojeni zidovima koji su imali otvore za međusobnu komunikaciju te su se sastojali od stupova i lukova između njih, a prema moru su bili veliki lučni otvori. Bio je prekriven dvostrešnim krovištima oslonjenima na unutrašnje lukove nad kojima su bili kameni krovni kanali za odvod kišnice. U arsenal se ulazilo kroz dvoja vrata na zapadnom zidu. Na južnoj strani graničio je s fontikom – glavnim skladištem žita u srednjovjekovnom Dubrovniku, a na sjeveru s obrambenim gradskim zidom.

Godine 1345. donesena je odluka o njegovu utvrđivanju i zatvaranju, a 1386. godine grade se veliki lučni otvori kroz koje su se spuštale i izvlačile galije. Prvotno su se zatvarali drvenim gredama, a od1466. godine su se zazidavali tankim zidom. Kada bi se galija uvukla u prostor, otvori bi se zazidali, a rušili bi se prilikom njezina porinuća. Zazidavanje lukova pružalo je bolju sigurnost galijama i zaštitu samom gradu, a na taj način u prostoru su se stvarali povoljni uvjeti za održavanje odgovarajućeg postotka vlage, prijeko potrebne da se drvo na brodovima ne bi rasušilo. Tijekom vremena lukovi arsenala, zbog nestabilnosti tla na kojem su podignuti i promjene tehnologije gradnje ratnih brodova, nekoliko su se puta iznova gradili i proširivali. Godine 1489. ruši se stari zapadni zid arsenala i gradi se novi, u koji je inkorporirano pročelje Gradske vijećnice, a 1525. godine zbog promjena u gradnji ratnih brodova arsenal se produžuje prema moru, povezujući zidom s oblim lukovima istočna pročelja svojih obodnih kula.

U 14. stoljeću odjeljci Velikog arsenala bili su dugi oko 41 m i široki 10,25 m, a u 16. stoljeću ukupna je dužina srednjih dvaju odjeljka oko 52 m i dvaju rubnih oko 41 m. Dimenzije arsenala bile su dovoljne za prihvat najvećih galija toga vremena. Površina Velikog arsenala iznosila je 1697 m², a nakon proširenja u prvoj polovini 16. stoljeća dobiva današnju površinu od 1910 m².

Početkom 15. stoljeća u zapadnom dijelu arsenala smještaju se javni sadržaji: u prvom odjeljku bila je carinarnica, na katu stan admirala, a prostor drugog i trećeg odjeljka na katu zauzimala je Gradska vijećnica. Nakon velikog potresa 1667. godine, u kojemu je najviše oštećena krovna konstrukcija, arsenal polako gubi svoju funkciju i postaje jednim dijelom skladište za smještaj građevinskog materijala. Od 1682. godine dva središnja odjeljka preuređena su za općinsko kazalište »Orsan« koje je tu djelovalo sve do 1806. godine. U 19. stoljeću u vrijeme austrijske vladavine unutrašnjost arsenala je preoblikovana i dijelom srušena. Na mjestu gdje je bilo kazalište otvorena je austrijska vojna pekara, a dio Gradske vijećnice preuređen je za kazalište. Nakon požara 1816. godine u kojem je izgorjelavijećnica izgrađena je 1865. godine nova zgrada kazališta na nekadašnjem mjestu četvrtoga odjeljka Velikog arsenala i starog fontika.

Godine 1869. prostor ispred Velikog arsenala je nasut i izgrađena je obala. Godine 1931. tijekom adaptacije prostora austrijske vojne pekare za prostor Gradske kavane otvorena su tri zazidana luka nekadašnjeg arsenala, pri čemu se urušio zid nad lučnim otvorima te su se lukovi tada ponovno izgradili. Danas prostor nekadašnjeg Velikoga arsenala zauzimaju zgrade Gradske kavane, Kazališta Marina Držića i Luže, a jedini ostatak tog važnog objekta su tri otvorena luka.