TVRĐAVA SV. IVANA

Tvrđava sv. Ivana smještena je na krajnjem jugoistočnom dijelu gradske luke. Ime je dobila po istoimenoj crkvi sv. Ivana koja se nalazila uz jugoistočni potez gradskog zida. U prošlosti ova impozantna utvrda štitila je ulaz u gradsku luku i bila je jedna od najvažnijih obrambenih gradskih utvrda. Povijest gradnje utvrde, od kasnosrednjovjekovne pravokutne kule do masivne i razvedene novovjekovne tvrđave nepravilnog oblika, može se pratiti kroz sačuvane arhivske zapise. Pojavom vatrenog oružja u Europi započinje novo razdoblje u pristupu i načinu izgradnje utvrđenja i obrambenog sustava u Dubrovniku tako da se sredinom 14. stoljeća utvrđenja i gradski zidovi prilagođavaju novom načinu ratovanja. Godine 1346. donesena je odluka o početku gradnje kule od kamena i vapna na gatu (Mulu), koja se nazivala kula od Mula. Istom odlukom određeno je da se izradi jedan lanac za zatvaranje luke od kule sv. Luke do Mula. Sljedeće godine odlučeno je da se nabacivanjem velikog kamenja zaštiti sjeveroistočno podnožje i temelji nove kule od udara velikih valova. Krajem 1350. godine na kulu se postavljaju braništa, a oblikovana su i kruništa s drvenim kapcima na zidovima. Odlukom iz 1360. godine za izlaz na Muo, na kojemu se za lijepog vremena iskrcavao građevinski materijal (vapno i kamen), otvaraju se vrata i imenuje se vratar čime se strogo kontrolirao prolaz na ovom strateškom položaju, a radovi na usavršavanju su nastavljeni i kasnije.
U prvoj polovini 15. stoljeća kula od Mula, kao glavno obrambeno mjesto luke, radi bolje sigurnosti se utvrđuje. Oko 1420. godine uz sjeverni zid kule gradi se kuća čuvara lučkog lanca. Pretpostavlja se da je tada proširen i produljen gat gradske luke jer je promijenjen i način vezivanja lanca. Godine 1448. godine odlučeno je da se vitlo za natezanje lanca premjesti iz kule od Mula u kuću-kulu čuvara lučkog lanca. Sredinom 15. stoljeća na kulu se postavljaju trostruke kamene konzole nad kojima je bilo krunište i četverostrešni krov, oko kule i kuće čuvara lučkoga lanca izgrađena je polukružna utvrda, koja se u dokumentima naziva »stražarska toreta«, a unutrašnjost kule popločuje se i služi za pohranu prosa. Krajem 15. stoljeća zid torete i ostalih spojnih zidova ojačani su podebljanjem, a potom se presvođuje cjelokupni prostor između građevina na Mulu i polukružne torete, kao i prostor između spojnih vanjskih zidova i polukružnoga zida sv. Ivana što je omogućilo oblikovanje povišene platforme za topove. Kula na Mulu izgrađena je kao visoka gotička kula s razvijenim kruništem na konzolama i četverostrešnim krovištem. Ova kula u cijelosti je ugrađena u volumen današnje utvrde sv. Ivana, a na zapadnom pročelju današnje tvrđave jasno se ocrtavaju dvije vertikalne fuge koje označavaju njezin položaj. Izgradnjom ove kamene kule na Mulu i postavljanjem lučkog lanca pojačana je kontrola lučkoga prometa i utvrđen krajnji, jugoistočni dio grada.
Na prostoru južnije od kule od Mula na gradskom zidu nalazila se Gundulićeva kula. U sačuvanim izvorima spominje se u 14. stoljeću, a kroničari je spominju u drugoj polovini 12. stoljeća kao utvrdu za kontrolu prometa i obranu luke u sklopu gradskih zidina. Nosila je ime prema svom vlasniku – patricijskoj obitelji Gundulić. Zajedno s ostalim vlastelinskim kulama imala je obrambenu namjenu na gradskom bedemu, a 1346. godine navedena je u popisu stražarskih mjesta kao obrambeni položaj gradske luke. Kroz ovu kulu izlazilo se na otvoreni prostor kamenoga gata Mula gradske luke. U 15. stoljeću u arhivskim dokumentima kula se počinje nazivati i kulom sv. Ivana prema obližnjoj crkvi sv. Ivana (današnja crkva Gospe od Karmena), po kojoj se i dio jugoistočnog obrambenog zida na Pustijerni nazivao ugao, zidine ili barbacanus sv. Ivana. Radovi na barbacanusu sv. Ivana započinju 1500. godine kada je prema nacrtu Paskoja Miličevića postojeću četverokutnu kulu zamijenila velika polukružna kula, a nakon njezine izgradnje ispred kule s istočne strane gradi se poligonalni bastion koji je bio spojen s obližnjom polukružnom utvrdom na Mulu.
U razdoblju od 1552. do 1557. godine traju opsežni radovi na izgradnji današnje Tvrđave sv. Ivana. U tim nadogradnjama povišeni su zidovi obiju toreta na visinu kula koji su potom jakim svodovima spojeni s kulama. Tako su dvije kule – kula na Mulu i kula sv. Ivana sa svojim predziđima povezani u jedinstven obrambeni sklop te nastaje kompleksna nova utvrda, koja je dobila službeni naziv Tvrđava sv. Ivana na Mulu. Unutrašnjost tvrđave sastojala se od prizemlja i visokoga kata, a na pročeljima nalazio se niz topovskih otvora od razine mora do kruništa, oblikovanog jakim prsobranom. Ukrašena je jednostavnim oblim kamenim vijencima i monumentalnim kipom sv. Vlaha, djelom francuskog majstora Jakova de Spinisa iz Orleansa i klesara Vicka Lujeva iz Korčule.
Na vrhu tvrđave nalazilo se zvono. Godine 1611. donesena je odluka o zatvaranju luke tijekom noći prema kojoj poslije znaka zvona, koje je zvonilo u prvi sat noći, nijedan brod nije smio ući u luku niti se premjestiti.
S vremenom utvrda je doživjela manje intervencije u cilju modernizacije, a najznačajniji zahvati provedeni su krajem 19. stoljeća za vrijeme austrijske uprave. Tada se tvrđava pretvara u vojarnu te se izvode adaptacijski radovi – visoki kat pregrađuje se u dvije etaže povezane stubištem, na pročelju na mjestu topovskih otvora otvaraju se visoki prozori, a terasa na kruništu povisuje se za potrebe tadašnjeg topništva. U potresu koji je pogodio dubrovačko područje 1979. godine Tvrđava sv. Ivana teško je stradala te su nastala opasna oštećenja u svodnim konstrukcijama i zidovima. Od 1982. do 1985. godine izvršena je sustavna obnova objekta. U ovom jedinstvenom spomeničkom primjerku fortifikacijske arhitekture danas je u prizemlju smješten akvarij, a na katovima svoj dom je pronašao Pomorski muzej.