Zadarska Sfinga

U mirnom perivoju zadarske Brodarice, skrivena među borovima i pogledom prema moru, nalazi se jedan od najneobičnijih i najtajanstvenijih spomenika grada – Zadarska Sfinga. Daleko od turističkih ruta i gradske vreve, ova monumentalna skulptura djeluje kao iznenadni susret s mitom, tiha pojava koja bdije nad prostorom i potiče znatiželju prolaznika.

Sfingu je oko 1918. godine dao podići zadarski slikar i konzervator Giovanni Smirich, nadahnut mitologijom, simbolizmom i orijentalnim motivima koji su u to vrijeme snažno utjecali na europsku umjetnost. Izrađena od betona, Zadarska Sfinga najveća je takva skulptura u Europi: duga gotovo pet metara i visoka oko tri, s ljudskim rukama koje drže mač, stiliziranim hijeroglifima na glavi i reljefnim orlom na prsima. Okrenuta je prema jugoistoku, poput svojih egipatskih uzora, čime dodatno naglašava simboličku povezanost s drevnim civilizacijama.

Najraširenija legenda kaže da je Smirich Sfingu izradio u spomen na svoju prerano preminulu suprugu Attiliju, čije se lice, prema predaji, krije u crtama skulpture. Upravo je ta priča potaknula vjerovanje da Sfinga ispunjava ljubavne želje onima koji joj se obrate. Tijekom desetljeća oko nje su se ispreplele i druge priče – o skrivenim prostorijama, tajnim prolazima i zakopanom blagu – no istraživanja su pokazala da skulptura nema unutarnju šupljinu.

Ipak, prava tajna Zadarske Sfinge ne leži u skrivenom prostoru, nego u slojevima značenja koje nosi. Danas ona i dalje tiho bdije nad perivojem, spoj osobne tuge, mitološke simbolike i gradske legende. 

U njezinoj nepomičnosti sažeta je priča o ljubavi i sjećanju te o ljudskoj potrebi da emocije utisne u prostor – u znak koji nadživi vrijeme i zaborav.